O nama

Novi Sad - Grad koji ne spava

Novi Sad, Neoplanta, Ujvidek, ili New Now, razna imena za grad koji pamti mnoge istorijske događaje, na raskršću istoka i zapada, na vetrometini panonske ravnice, ali uvek svoj, ponosan i otvoren za sve dobronamernike. Grad koji nekad ne spava, dočekivao je goste sa toplim osmehom snaša sa salaša, mirisom svežeg hleba iz furune i ribljeg paprikaša od tek ulovljenog soma sa Dunava, opojnim mirisom pečenog kestenja u Zmaj-Jovinoj ulici u hladne zimske dane dok košava šiba kao iz romana o orkanskim visovima. I dan danas odoleva naletu progresa, koji donosi sjaj staklenih fasada i modernih građevina po meri 21. veka, da sačuva od zaborava uske sokake, pendžere sa vitražicama i mirisnim dunjama, krovove prekrivene biber crepom sa zelenom patinom, ajnfort kapije koje pamte konje vrane i fijakere nacifrane za odlazak na nedeljnu službu u Almaškoj crkvi. Tu je i Dunavska ulica sa Ribljom pijacom, u starom autentičnom sjaju, kojom su nekad davno trgovci vozili zaprege do Petrovaradinske tvrđave – Gibraltara na Dunavu, bastionu slobode iz 1692 godine. Na tvrđavi, još od 1750. godine, vreme meri „pijani sat“ koji sa velikom kazaljkom pokazuje sate, a ne minute, da bi alasi sa Dunava u magli mogli da vide da je došlo vreme da pokupe svoje mreže. Do tvrđave (ili popularne Đave) pa dalje, do Zemuna, išao je nekad davno i voz, uz piskavi zvuk sirene parne lokomotive, prelazeći široki Dunav preko gvozdenog mosta iz 1883. godine. Istom ulicom išao je nekada i tramvaj, još od davne 1911. godine, a uspomenu pamti čuveni tramvaj, kafić Trčika, koji ne ide nigde, ali budi romantična sećanja i nostalgiju. Od Trčike, put Vas vodi do Trga slobode, gde je Katedrala iz 1894. godine, pa Zmaj-Jovinom ulicom, gde se nalazi najstarija kuća u Novom Sadu, iz 1720. godine, do Vladičanskog dvora, koji se nalazi na mestu prvog episkopskog dvora iz 1741, porušenog 1849. godine, i do Saborne crkve, sagrađene 1905. godine na temeljima prve crkve iz 1734. godine.

Čak i kad ostavimo nabrojane godine za nama, svojevrsni vremeplov će Vas voditi u davna vremena, dovoljno je da posetite ulicu Laze Telečkog, sa nebrojeno kafića, pabova, barova, klubova, a sve u 200 metara, restoran Kod fazana 1822, sa autentičnom muzikom tamburaša i starinskim jelima sa zaboravljenih jelovnika naših baka: rezanci sa makom, frtalj kobasice-red krompira, pileći ajmokac sa njokama ili gulaš od jelena sa testom i ribizlama.

U takvom gradu, morate biti opušteni, raspoloženi, otvoreni, spremni za nove izazove. Kad Vas zapljusnu svi ovi nostalgični talasi, ne ostaje Vam ništa drugo nego da se uklopite u ambijent i uživate u vremeplovu.

Centar Ideall je krenuo u realizaciju svoje misije – otključati kreativni potencijal novih generacija, koji je godinama bio sputavan klasičnim sistemom obrazovanja, zasnovanom na memorisanju i reprodukovanju činjenica, umesto podsticanjem kreativnog, algoritamskog i preduzetničkog načina razmišljanja. Ohrabruje činjenica da u ulici Jovana Cvijića (i šire) rastu i dalje neki novi klinci, spremni da prihvate izazov i traže odgovor na pitanja Zašto (je to tako) i Kako (stvari promeniti na bolje). I dok je tako, ima nade za nas. Dođite u Novi Sad da zajedno kreiramo bolju budućnost.

Sarajevo – Utočište

Na ovom svijetu, nalazi se jedan unikatni grad. To je Sarajevo. Evropski Jeruzalem. Glavni grad Bosne. Jedan, jedini i najljepši.

Čekajući tramvaj na Baščaršiji, jedan Sarajlija se zagledao u prizor ispred. Sebilj, minareti džamija, stare ćevabdžinice, kafane i slastičarne, narod koji pije vodu sa česme kod sebilja i djecu koja hrane golubove. Kada se bolje zagledate u samo taj prizor grada, shvatite da je biti rođen ovdje i imati priliku biti u ovom gradu zaista poklon više sile. Sarajevo je grad koji ima dušu. Osjetiš posebnu toplinu kada šetaš sarajevskim ulicama. Takvu toplinu nema ni jedan grad. Ovaj grad je stvarno poseban. Podne. Ezan. A pored ezana, čuli su se i zvuci crkvenih zvona. Samo u ovom gradu možeš čuti ovakve zvukove. Samo ovdje možeš jednim korakom preći iz Osmanskog carstva u Austro-ugarsku monarhiju. Nema ovakvog na svijetu. Prošetaj Ferhadijom i Titovom. Posmatraj Sarajlije. Onda stani ispred Vječne vatre i gledaj u nju, osjetiš bol i muku tog naroda. Onda se opet zagledaj u narod. Šta primijetiš? Vedrinu. Osmijeh. Svi imaju osmijeh na licu. Svi bi rado progovorili s tobom. Pomogli ti. Savjetovali te. E, to je Sarajevo.

A u Sarajevu, jedna i neponovljiva „Srednja ekonomska škola.” Adresa Zmaja od Bosne broj 39, meni puno znači. To nije jedna obična zgrada s lijepo uređenim dvorištem i umjetničkim djelima na zidu – to je moj drugi dom i mjesto koje je odgovorno za moje znanje koje sakupljam iz dana u dan. Moja škola je i drugi dom našim divnim profesorima, koji nam nesebično prenose svoje znanje i odgajaju nas kao vlastitu djecu. U Ekonomskoj se ne možeš osjećati nelagodno i nesigurno. Uvijek će biti tu neko ko će ti pružiti ruku i pomoći ti, čak i onda kada misliš da sve tone u ponore najdubljih jezera. Mogu reći da je Srednja ekonomska škola u poređenju s ostalim školama kao Sarajevo u poređenju s drugim gradovima. Ni jedna škola nema toplinu kakvom odiše Ekonomska na Vilsu. Zahvalna sam što sam imala čast hodati hodnicima jedne ovakve škole. Znate da vam je bilo dobro i lijepo u srednjoj školi kada se s osmijehom na licu prisjećate velikih odmora na klupi u dvorištu, šetnji Vilsonovim, školskih izleta, ekskurzije, posjeta raznim muzejima i institucijama, i tako dalje, i tako dalje… Do jutra bih mogla nabrajati. A najviše se prisjećate ljudi s kojima ste sve to prošli i obišli. E tad ste sigurni da vam je baš bilo dobro i da to želite sve ponovo. Da se opet upisujem, bez trunke razmišljanja, ponovo bih upisala Srednju ekonomsku školu. Kada bi jedina stvar koju sam ikada uradila u životu bio moj upis u ovu školu, ne bih znala šta je kajanje.

Sarajlija sa početka ove priče se divio mojim riječima o školi koju sam pohađala. Kada smo završili razgovor, čovjek mi se iz srca zahvalio. Ustao je s klupe. Dodala sam mu novine i zahvalila mu se za lijep razgovor. U tom je došao tramvaj. „Ulazite li vi?”, pitao je. „Ne, ostat ću još malo.”, rekoh mu. Ostala na klupi, gledajući u prizor ispred sebe i prisjećajući se srednje škole. Mislim da sada još više volim Sarajevo – moje utočište. A nadam se i vi…

Naida Đipa

Budva - Deo čarolije

JU SMŠ “Danilo Kiš”-Budva

 

U samome centru grada, nalazi se škola naša

Okružena zelenilom, a puna odlikaša.

Od gimnazije, ekonomske do kuvara i slastičara

Nudi puno mogućnosti, za projekte škola prava.

 

Vannastavne aktivnosti, razmjene i projekti

Druženja i izleti, učenje u prirodi…

Sastavni su dio programa naše škole

Zato su nam đaci srećni i mnogo je vole!

Budi dio našeg tima, kroz projekte i saradnju

Bolje ćemo skupa doprinijeti obrazovanju!

 

Nije samo škola, u Budvi što blista

Metropola ova prepuna je turista

U njenom su srcu, zidine Starog grada

Ostaci antičke nekropole i čari Citadele

Spomenici, duge plaže, raj na zemlji-što se kaže!

Statua Balerine inspiriše nove rime

Poluostrvo Sveti Stefan-tajanstvenu priču krije

Dok ostrvo Sveti Nikola najduže sunce grije.

Zabave i karnevali, nikad Budvi to ne fali

Zbog svega ovog vrijedi doći

Iskustvo se zaboraviti neće moći!!

Razglednica iz Osijeka

Hej, lega! Nemojte se iznenaditi ako vas u najvećemu gradu istočne Slavonije tako nazove prijatelj, poznanik ili čak obični neznanac. U Osijeku svu svi lege, a ta riječ označava toplinu, prisnost, privrženost koja je toliko karakteristična za cijelu Slavoniju!

Priča o Osijeku počinje u Tvrđi, najpoznatijemu simbolu grada! Austrijanci su je sagradili 1712. godine kao obrambenu tvrđavu. Iako se tijekom stoljeća mijenjala njezina namjena, uvijek je ostala središte života u Osijeku!

Na Trgu Sv. Trojstva smještena je i najfascinantnija građevina u Tvrđi, naša Ekonomska i upravna škola Osijek! Škola počinje s radom u školskoj godini 1893/1894. i u prvi se razred upisalo 13 učenika. I poslije 130 godina, izrazito smo ponosni na titulu najinovativnije škole u Republici Hrvatskoj!

Tijekom ulaska u središte grada, pozdravlja vas prekrasna konkatedrala Svetoga Petra i Pavla, izgrađena 1900. godine zahvaljujući biskupu Josipu Jurju Strossmayeru. Njegovim su imenom nazvane ulice u mnogim hrvatskim gradovima i mjestima, a Osječani svoju ulicu žargonski i odmila zovu Štrosika!

Osijek je prvo mjesto u Europi koje je počelo koristiti tramvaje! 15. 3. 2016. godine britanski je kralj Charles III. pohodio Osijek i vozio se u osječkome tramvaju! Osječani su se s njim i našalili, postavivši uz njegovu fotografiju i natpis: Lega, plati kartu, ovo je Osijek! Šukundjed je kralja Charlesa III., i pradjed kraljice Elizabete II., Franz von Teck rođen u Osijeku!

Postoji i legenda o osječkome Romeu i Juliji! Panduri su uhvatili mladića i optužili ga za zločin, ali kako bi spasio ugled svoje drage, priznao je zločin koji nije počinio, no kada je djevojka saznala istinu i pokušala ga spasiti, bilo je prekasno. Danas se te tužne priče sjećamo u Kapelici kamenitoga križa, poznatoj kao Kapelica nesretnih ljubavi.

Hrvatsko narodno kazalište iz 1907. godine, Muzej Slavonije, Arheološki muzej, Muzej likovnih umjetnosti, kao i galerije Waldinger, Kazamat i Barutana nezaobilazne su adrese za ljubitelje umjetnosti!

Prošetajte Promenadom, jednom od najljepših osječkih ulica, sa brojnim veličanstvenim gradskim palačama i najljepšim secesijskim građevinama u Europi!

Osječani su ponosni i na svoj Nogometni klub Osijek i njegovo novo divovsko zadnje, najmoderniji nogometni stadion u Hrvatskoj, Opus Arena!

U Osijeku ćete kušati najukusnije delicije: slavonski kulen, faširanci, fiš paprikaščobanac, sataraš, fleklice s kupusom, pečenja od divljači, knedle sa šljivama, taške s pekmezom, čokolada osječkih tvornica – Kandit… Uz sve to, možete se osvježiti domaćim izumom: crnim Radlerom – Osječkim pivom. Osijek je rodno mjesto prvoga hrvatskog piva! A tek vina iz Slavonije i Baranje: pinot, chardonnay, merlot, graševina… Ovdje su se spravljala najkvalitetnija vina u povijesti, a koja su se posluživala tijekom krunidbe britanskih monarha!

Na kraju ove živopisne osječke razglednice, pozivamo vas i u našu Školu i u naš lijepi grad! Dobro došli u Osijek!

Vaši Osječani